Enver Hadžiomerspahić

„Nikako nisam mogao prihvatiti pomisao da će u Jugoslaviji doći do sukoba kakav je ostvaren.“

U noći kada je bombardovan i zapaljen Olimpijski muzej u Sarajevu, direktor muzeja - Enver Hadžiomerspahić - imao je viziju kako će umjetnici cijelog svijeta stvoriti znak protiv rata i opsade Olimpijskog grada Sarajeva. Zahvaljujući Enveru Hadžiomerspahiću i njegovom trudu koji traje više od 20 godina, Sarajevo će uskoro imati jedan od najznačajnijih muzeja suvremene umjetnosti: „Ars Aevi Museum of Contemporary Art“.

Nebi mogao reći da sam išao s nekime posebno na koncert „Yutel za mir“. Mi smo tada bili svi sa svima, svako sa svakim. Vladala je atmosfera kolektivne pripadnosti ljudi koji misle dobro i žele mir. Nikako nisam mogao prihvatiti pomisao da će u Jugoslaviji doći do sukoba kakav je ostvaren.

Jednog dana, tj. prije početka opsade Sarajeva, moja supruga Jasminka i moj tada 21-godišnji sin Anur su sjeli sa mnom da razgovaraju i da mi kažu da se trebamo iseliti iz BiH. Jasminka je bila mišljenja da će se nešto strašno dogoditi. Rekao sam da u to ne vjerujem i da želim ostati. Uistinu sam bio uvjeren u pozitivnu energiju, kao i u prijateljske i bratske odnose koje smo uspjeli izgraditi kroz period socijalizma. Mislio sam da to neće tako naglo nestati. Dok su oni napustili Sarajevo, ja sam ostao.

“Da li je uopšte moguće da će neko bombardovati muzeje, Olimpijski muzej?”

Već u prvom mjesecu opsade, u aprilu 1992., bombardovan je Olimpijski muzej. Izgorio je i s njime mnoga djela. Tada sam bio direktor kulturnih programa Olimpijskog Centra Skenderija. Također, imao sam čast da budem direktor programa svečanog otvaranja Olimpijade 1984. godine. Bilo mi je teško kada je izgorio muzej, bilo je to jedno veliko razočarenje za mene. Pitao sam se: Da li je uopšte moguće da će u Jugoslaviji biti rata? Da li je uopšte moguće da će Olimpijski grad Sarajevo biti opsjednut? I da li je uopšte moguće da će netko bombardovati muzeje, Olimpijski muzej?

U toku noći, u meni je nastala spontana reakcija. Bio sam sasvim siguran da će umjetnici svijeta biti spremni reagirati na nepravdu opsade. Formulirao sam jednu jednostavnu rećenicu:

„Sarajevo poziva najpoznatije umjetnike svijeta da sa svojim reprezentativnim djelima formiraju kolekciju njihovog budućeg muzeja savremene svjetske umjetnosti u Sarajevu.“

Te noći sam to napisao, a onda sam sljedećeg jutra postavio sebi pitanje: Da li se uopšte smijem usuditi da takvu vizionersku ideju predstavim ljudima u Sarajevu, dok nitko od nas ne zna hoće li se sutradan probuditi živ? Snajperi su djelovali sve gore, granatiranja su se nastavila, nema vode. Bila je to teška i nezamisliva situacija...

Ipak, obavio sam razgovore sa uglednim ličnostima i sa gradonačelnikom grada Sarajeva u vezi projekta. Postignut je dogovor da u junu 1993. trebam promovirati inicijativu na Venecijanskom Bijenalu kao najpoznatije i najznačajnije smotre savremene svjetske umjetnosti.

U junu 1993., u avionu jedne humanitarne organizacije iz Italije, uspio sam napustiti Sarajevo. Od trenutka ulaska u Italiju, od trenutka prvog predstavljanja ideje na Venecijanskom Bijenalu do mog povratka u Sarajevo osjetio sam tako neobičan zagrljaj pozitivnih energija, ličnosti Italije i talijanskih familija, institucija, gradova i muzeja: Gotovo nevjerovatno!

„Iako je projekat rođen u Sarajevu, njegova druga majka je postala Italija.”

Od 1993., muzeji suvremene umjetnosti evropskih gradova - iz Milana, Prata, Ljubljane, Venecije, Beča, Bolonjana, Istanbula i Podgorice – formirali su kolekcije, pravili izložbe i donirali ih Sarajevu. To su bila djela od 160 umjetnika. Ne želim isticati samo jednog umjetnika, ali veoma sam ponosan što su to djela najpoznatijih i najuspješnijih umjetnika na svijetu. I danas nastavljamo sa procesom formiranja novih kolekcija koje će u narednim godinama biti izložene i donirane za Muzej "Ars Aevi" u Sarajevu.

Za tri godine, novo izgrađeni muzej „Ars Aevi“ će biti otvoren u centru Sarajeva, čije je arhitektonske projekte uradio i donirao gradu Sarajevu naš veliki prijatelj i slavni arhitekt Renzo Piano.