Jasmin Kulenović

Happy End usred rata

Krajem maja na Facebook stranici ZETRA-projekta smo objavili video koji je pogledan više od 150.000 puta. Riječ je o snimku razmjene zarobljenika na kojem se vide vojnici suprotstavljenih strana kako se jedni prema drugima odnose pošteno i pažljivo, čak uz dozu humora. Ovaj snimak dokazuje da oni koji su se borili u ratu nisu isti koji su ga željeli. Mnogi su htjeli da znaju kako je došlo do ove razmjene. Evo priče o tome.

Snimak razmjene zarobljenika načinio je Emir Morina. I tada, a i danas radi kao kamerman za bosankohercegovačku televiziju. Ima 47 godina i iz Hadžića je, iz grada u kojem su živjeli zajedno Bošnjaci i Srbi. A i danas je ponovo tako. Za Emira nikada nikakvu ulogu nije igralo da li su njegovi prijatelji Bošnjaci, Srbi ili Hrvati.

28.7.1991. je s prijateljima svih nacionalnosti bio na mirovnom koncertu u dvorani ZETRA. Vjerovao je da neće biti rata. Na koncert je otišao jer su tamo nastupali najpoznatiji bendovi bivše Jugoslavije - kaže da se tako nešto nije smjelo propustiti.

Grad Hadžići u kojem je Emir Morina rođen, u kojem je odrastao i u kojem živi i danas, nalazi se u blizini sela Kasatići u kojem se tada odvijala razmjena. Za razmjenu je saznao rano ujutro 25.1.1993. i odmah je krenuo tamo, noseći kameru. Izložio se velikoj opasnosti jer su se Kasatići nalazili između linija fronta koje su držali pripadnici Armije BiH i Vojske Republike Srpske. Danas, kao otac dvije djevojčice, tako nešto ne bi uradio, kaže. Tada je imao 23 godine, a i sam je proveo 40 dana u kućnom pritvoru u kojem su ga držali srpski vojnici, nakon čega je razmijenjen, ponovo počeo da radi na televiziji i da se bori kao vojnik Armije BiH.

Zajedno s vojnicima Bošnjacima, do mjesta za razmjenu je stigao sa zakašnjenjem od dva sata. Dok je snimao kamerom, među zarobljenicima na drugoj strani je prepoznao svog komšiju i prijatelja Jasmina Kulenovića.

“Nacionalnost ili nečija religija nije ono što nekog čovjeka čini dobrim ili lošim”

Kulenović je također rođen i odrastao u Hadžićima. Početkom rata u BiH, srpski vojnici su zauzeli grad i svim Ne-Srbima bilo je zabranjeno izaći iz kuća i stanova.

I Jasmin, njegova žena i dva sina od dvije i pet godina starosti su se našli u kućnom pritvoru. Jasmin je sedam mjeseci odveden na prisilni rad. Jedan od poslova bila je sječa šume, te je samo nekoliko dana uoči razmjene prilikom pada sa jednog drveta slomio ruku.

Jednog dana se Jasmin vratio kući nakon prisilnog rada i njegov stan je bio prazan. Otac mu je ispričao da su srpski vojnici odveli njegovu ženu i djecu. Tek dva mjeseca kasnije, nakon što je razmijenjen kao zarobljenik, ponovo ih je pronašao - žive i zdrave.

Do razmjene je došlo tog 25. januara 1993. Rano ujutro je jedan srpski vojnik došao kod njega i rekao da želi da ga razmijeni za svoje roditelje koji su se nalazili na teritoriji pod kontrolom Armije BiH. Jasmin je imao pet minuta da u jednu kesu spakuje nešto odjeće i igračaka za djecu, a potom su krenuli prema Kasatićima.

U Kasatićima su čekali više od dva sata, jer su bošnjački vojnici kasnili. Bila su to dva sata nade, ali i straha, jer su srpski vojnici bili sve nervozniji, priča Jasmin. Jedan od njih je predložio da ubiju Jasmina i da se što brže izgube odatle. Komandir ga je ukorio, tako da su nastavili da čekaju, sve dok Bošnjaci konačno nisu došli.

Ni za Jasmina nikada nikakvu ulogu nije igralo koje su ljudi nacionalnosti. To su ga naučili njegovi roditelji. “Nacionalnost ili nečija religija nije ono što nekog čovjeka čini dobrim ili lošim”, kaže on. Jasminova majka je pravoslavne vjeroispovijesti, otac je musliman. On sam kaže da je ateista. Redovno posjećuje prijatelje i rodbinu u Srbiji, Makedoniji i Hrvatskoj. Bio je vjenčani kum prijatelju čiji su roditelji Hrvati. Prijatelj živi u Crnoj Gori i oženjen je Srpkinjom. I dalje se viđaju, posjećuju i prijateljstvo se nastavlja. “Ja sam uvijek živio tako”, priča Jasmin.

Na video-snimku su u prvom planu dva vojnika koja razgovaraju: jedan srpski vojnik s crnom trakom preko čela i jedan Bošnjak sa zelenom trakom. Srbin se zove Goran Krstić i danas živi i radi kao taksista u Gradišci. Bošnjak se zove Elvir Ejubović. On je samo nedjelju dana kasnije ubijen iz snajpera, na povratku sa razmjene koju njih dvojica dogovaraju na ovom snimku.

Ipak, razmjena u Kasatićima je jedna od onih koja je uspjela i koja je spasila živote. “Happy End usred rata”, kaže Emir Morina. On je ovaj video-snimak prije dvije godine postavio na Youtube kako bi novim generacijama ukazao na besmislenost rata.